Prof.dr. Janko Hančević
KOŽA
Danas govorimo o higijeni i ugroženosti kože. O higijeni kože bi zapravo svi trebali znati puno a kod ljudi koji leže, koji su teško pokretni, koji su besvjesni, kod njih njega kože osobito dolazi do izražaja jer su oni u grupi rizičnih pacijenata kod kojih treba očekivati komplikacije od gljivičnih oboljenja, dermatitisa do dekubitusa. Što god od toga izabrali loše je.
Krenimo od njege kože. Možda čudno zvuči stara poslovica „Svako perilo ima svoje derilo“ ili „Svako pranje je deranje“. Naime, mi smo danas svjedoci mnogih šampona, mnogih načina pranja i de facto vršimo nasilje nad bolesnikom i nasilje nad sobom. Šampon ujutro, šampon navečer, šampon ovakav, šampon onakav … Manje-više on skida masnoću kože i time vam šteti, znači svako prejako pranje je štetno. Naši stari su se prali jedan puta tjedno dobro a svaki dan se onako malo proprao i to je jedino pranje kojem treba težiti.
Da podsjetim samo na nekoliko činjenica što je koža: jedini organ kojeg vidimo, najveći kompletan organ o kojemu nažalost ne znamo puno a on nam je pristupačan, njena površina je 1,8 m2 a teška je oko 10 kg. Najdeblja je na tabanima i na dlanovima (ja sam zločest pa kažem da je kod nekih ljudi najdeblja na obrazima ali to nije tema ovog predavanja). Najtanja je na očnim kapcima i oko anusa.
Koja je funkcija kože? Da štiti od vanjskih utjecaja, regulira toplinu, oslobađa vlagu i soli, stvara D vitamin ako se sunčamo, prenosi osjete udarca i topline, znojenjem nas oslobađa štetnih tvari iz tijela.
Struktura kože nije samo ono što mi vidimo, taj gornji sloj nazivamo epidermom zatim derma koja sadrži u sebi lojne žlijezde, znojne žlijezde. Površina kože zaštićena je membranom i ona ima kiselost Ph 5,6, ima gljivica i bakterija koje nas štite od patogenih uzročnika. Nema sterilne kože. Vi se možete prati koliko hoćete ali ne možete dobiti sterilnu kožu a između bakterija postoji vječita bitka koja će prevagnuti.
Koža se mijenja s godinama, kako starimo onaj gornji sloj epiderme se tanji, dotok krvi je slabiji 30-40% kod zdravog čovjeka. Kod nepokretnog to je još izraženije. Isušenost kože ako nije dobro njegovana to je ulaz za bakterije. Kod starijih bolesnika naročito je važna ta takozvana uljno-vodena barijera koju mi sa šamponima i sapunima skidamo. Koža postaje osjetljivija na pritisak.
Kako razlikujemo kožu? Imamo normalnu, suhu, vrlo suhu i iscrpljenu kožu. Cilj njege kože je održati prirodnu količinu vlage, odnosno vodeno uljnu membranu na koži, smanjiti gubitak vode iz kože i poboljšati obnavljanje kože. Njega kože zahtijeva ono što mi u našim krugovima znamo, pričamo, a u pravilu nemamo. Ako ste vi pacijent, ako ste ugroženi, onda morate imati individualni pristup pacijentu i planu njege to znači da bi u ustanovi trebala biti sestra ili doktor koji će vam dati napisano da trebate raditi to-i- to. Zato da se vidi što je dobro a što nije. Po posebnoj skali radi se posebna procjena stanja kože, zatim da li netko ima postojeće probleme na koži, neko ima ekcem, neko dermatitis i to treba uzeti u obzir. Ono što nije od male važnosti da li su vam dostupna sredstva za njegu kože. U većim gradovima vjerojatno ćete pronaći ali u manjem mjestu je to vrlo upitno i onda badava dobar savjet. Ono što bi trebalo jest da sanitetsko osoblje provjerava je da li se vrši pravilna njega kože. Da bi to funkcioniralo na prvom mjestu je edukacija. Educirano mora biti osoblje ali i obitelj. Nedavno mi se u radio emisiju javio čovjek i kaže da je u jednoj zagrebačkoj bolnici išao u nužnik i tamo nije bilo papira. Tražio je sestru papir a ona mu je dala neku krpu. I tu se više nema što govoriti o stručnosti osoblja.edukaciji o higijeni.
Nerijetko se kod bolesnika sa spinalnom ozljedom javlja inkontinencija urina. Njega kože tu je jako važna jer urin kao takav natapa kožu i vlaži je i ta koža podliježe promjenama koje mogu biti vrlo uporne i vrlo bolne a kada nastanu teško ih se riješiti. Prema tome, potrebno je računati na korištenje pelena. Neki imaju urinarne i fekalne probleme koji nerijetko idu zajedno. Mehanička iritacija koja se javlja kod ovako navlažene kože je očito prisutna. Nemojmo zaboraviti da većina pacijenata su iscrpljeni pa se koža lakše oštećuje. Kad osoba dođe mi moramo uočiti razliku između onih koji se mogu sami brinuti i onih koji traže pomoć okoline, a pomoć okoline treba biti permanentna.
Posebnu pažnju koju treba dati i sestra i doktor i osoblje a i pacijent mora biti upoznat kako se barata sa uloškom, pelenom, pravilno postavljanje, zatim adekvatan izbor pa u kojim intervalima dnevno se mijenja, da li je dobro pričvršćena. Često problem stvara i nedovoljna ili nepravilna higijena. Izbor sapuna je važan. Mnogi se pri odabiru sapuna povode za tim da što ljepše miriše, međutim postoji mnogo neprikladnih sapuna koji imaju mirišljavi dodatak koji pri dužoj upotrebi iritira kožu. Miris nije važan već da li sapun ima ph faktor 5,5 . to je onda dobar izbor.
Ono što često zaboravljamo je nedovoljna higijena ruku. Ako imate prljave ruke onda njega kože ne postoji. Prije svake radnje oko bolesnika treba prati ruke. Postoje posebne dezinficirajuće otopine koje ne oštećuju kožu. Nažalost još nismo uspjeli postići da to bude usvojeno u svim ambulantama. Između svakog novog kontakta treba oprati ruke. Čak i nakon uporabe rukavica. Jedna greška kod osoblja je nošenje prstenja. Možete vi prati ruke ali ispod prstena uvijek ima bakterija. Ispod dugih nokata također se svašta nakuplja i to je teško očistiti. Nezamislivo je raditi sa nekom ranicom na rukama jer je to opasnost i za pacijenta i za osoblje. Isto tako je loše da oni koji poslužuju rade sa dugim rukavima jer nema njege sa dugim rukavima.
Dezinfekcija ruku sa dezinfekcijskim sredstvom mora trajati barem 30 sekundi. Ona je efikasna samo kada nema prljavštine na rukama (prvo se operu pa onda sredstvo), prije poslova čišćenja i sterilizacije, prije i poslije upotrebe rukavica, između kontakata sa bolesnicima, nakon kihanja i kašljanja, kontakt sa prehrambenim proizvodima, nakon upotrebe toaleta, i sve to tek nakon pranja ruku.
Primarni cilj je prevenirati da se koža suši i puca što je vrlo često baš kod inkontinencije, to je put za ulazak bakterija u kožu, to je početak upala, početak nevolja. Moramo poboljšati zdravstveno stanje kože. Na koji način? Jednostavno, s dosta tekućine hidrirati pacijenta, Nakon pranja dobro je nauljiti kožu da bude hranjena a time se stvara i dodatna barijera, Eliminirati ili smanjiti na najmanju moguću mjeru iritativna sredstva primjerice kamfor špiritus, zabluda je špiritusom trljati kožu zbog prokrvljenosti jer se ona time samo iritira, stvara štetu. Nadalje potrebno je zbrinuti infekciju ako postoji. Potrebna je i adekvatna ishrana. Korištenje nježnih tehnika za pranje i čišćenje, upotreba blagog mekanog frotirnog ručnika, izbjegavanje trljanja i ribanja, izbjegavanje grubih sapuna i otapala, korištenje sredstva sa neutralnim ph 5,5 faktorom.
Kamen temeljac sve njege je obziran, fiziološki pristup čišćenju perianalne regije. To je regija koju je najteže njegovati, obiluje mnogobrojnim bakterijama.
Savjet - Treba se dobro raspitati o sredstvima za čišćenje, njegovom sastavu, pročitati upute i vidjeti da li su ti podaci klinički ispitani, da li je štetno, da li je kompatibilan sa normalnom kožom i da li pruža antimikrobnu zaštitu…
(objavio: zekla)
